Žitarice su skupina biljaka čije su sjemenke – zrna žitarica – neizostavni dio ljudske prehrane. Poznate vrste žitarica su npr. pšenica, raž i ječam. Kada žito sazri, žanje se, melje i prodaje kao brašno od kojeg se kasnije pravi kruh i razna peciva i drugi proizvodi. Žitarice imaju dva svojstva koja ih čine tako nezamjenjivima: visoku hranjivu vrijednost i vrlo dobru sposobnost skladištenja. Iako se žitarice dugo čuvaju, svježi kruh se može ispeći svaki dan. Svaka visoka kultura ima vlastiti uzgoj žitarica prilagođen određenoj regiji. Kultura riže u Aziji, kultura kukuruza u Americi, kultura prosa u Africi, kultura pšenice kod Rimljana i kultura ječma i raži kod nordijskih naroda. Klima, tlo i poljoprivredna tradicija dali su svoje oblike i karakteristike uzgoja žitarica. Kroz uzgoj i križanje, ljudi su tisućama godina utjecali na rast vrsta žitarica. To uključuje uzgoj što većeg broja žitarica koje su se pokazale otpornijima na klimatske promjene, bolesti i štetnike. Osim toga, stabljika žitne biljke mora biti toliko stabilna da može podnijeti težinu ploda bez savijanja. Ono što je najvažnije, zrno sazrijeva na samoj stabljici, pa klas drži gotova zrna na okupu do žetve i ne ispušta ih na tlo gdje bi zrno proklijalo i pokvarilo se.