kućanstvima se redovno proizvodi mnogo otpadnih voda. Iz mjesta odvodnje vode kao što su umivaonici, umivaonici, kade, tuševi, WC školjke ili perilice rublja, prljava i tehnička voda moraju dospjeti u gradsku kanalizaciju. U tu svrhu polažu se kanalizacijske cijevi. Bilo bi pogubno za okoliš i dugoročnu dostupnost vodnih resursa ako bi otpadna voda jednostavno procurila u tlo ili rijeke. Zbog toga je, barem u modernim industrijaliziranim zemljama, prevladao ciklus tehničke vode, u kojem se otpadna voda dovodi do uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, čisti i zatim ponovno koristi. Voda u ove pročistače ulazi javnom kanalizacijom. Ali također mora prijeći cestu od kućanstva do gradske kanalizacije. To se radi kroz sustav odvodnih cijevi u kućanstvu, koji obično završavaju u podzemnoj cijevi. Točke odvodnje vode u objektu i podzemni vod dobro su povezane manje ili više razgranatim sustavom unutarnjih odvodnih cijevi. Što je više drenažnih točaka, to je situacija delikatnija. Ovdje je napravljena osnovna razlika između pojedinačnih priključnih vodova na odvodnim mjestima (umivaonik, tuš, WC školjka itd.), zajedničkih priključnih vodova i odvodnih cijevi. Kolektori su horizontalne cijevi koje skupljaju vodu iz više pojedinačnih servisnih vodova ili odvodnih cijevi. Odvodne cijevi prolaze više-manje okomito kroz kuću - u svakom slučaju pod nagibom - i odvode tekućinu s gornjih katova prema dolje. Završavaju ili u kolektorskom vodu ili izravno u glavnom vodu. Vodovod je horizontalni cjevovod na parceli kuće koji povezuje sustav odvodnje kuće sa sustavom javne kanalizacije. Obično se ukopavaju u zemlju ili vode unutar zgrade preko temeljne ploče. Tu su i priključci za kućne odvodne cijevi. U kućama s podrumom često nema potrebe za uzemljenjem unutar podne ploče, već za postavljanjem sabirnih vodova po stropu podruma, koji zatim vode do uzemljenja na gradilištu. Danas su unutarnje odvodne cijevi većinom plastične. Izuzetak su vidljivi cijevni priključci neposredno ispod sudopera (sifoni), koji mogu biti i metalni. Plastika je postala sve popularnija nakon što su se na tržištu pojavili materijali za cijevi otporne na visoke temperature - tzv. "PP-HT cijevi". Obično su sive boje i izrađeni su od polipropilena otpornog na vatru. Sve se češće postavljaju plastične cijevi za glavne vodove od zgrade do javne kanalizacije. Obično se izrađuju od tvrdog polivinil klorida (PVC-U) ili također od polipropilena (PP). Plastične odvodne cijevi imaju mnoge prednosti. Materijal je male težine pa se cijevi mogu jednostavno transportirati i montirati, može se lako preraditi u široku paletu cijevi i spojnih dijelova i relativno je jeftin. Osim toga, plastika je otporna na koroziju i mnoge agresivne tvari u otpadnoj vodi, vrlo je izdržljiva i može se u velikoj mjeri reciklirati.